subota, 01.09.2007.

"ovo ti je moj broj telefona. sad ću te zvati stalno"

a ne zoveš me stalno. ne ljutim se zbog toga. ljutim se jer me više nikad nećeš zvat.
nisam stigla ni stavit da nam svira naša pjesma kad se zovemo.
stalno vrtim filmove unatrag gdje je puklo. i čini mi se da nije niti puklo. možda se tako samo tješim, a možda tek sad mogu pogledat unatrag i vidjet da je puklo.
da sam bar ranije pročitala mejlove i razglednice i sva pisma i bilježnice prepune ljubavi i smieha i sreće. možda bi se više potrudila otkriti šta je to bilo.
ali ne znaš koliko ti netko znači dok ga ne izgubiš.
Srećo moja, tako mi fališ. Svaka ljubavna pjesma podsjeti me na tebe, na nas, kao da sam izgubila dečka.. očito ipak nisu sve pjesme na svijetu ljubavne.
toliko toga smo prošle. napisala si da će nam zauvijek ostati uspomene.a zašto si me ostavila samu s našim uspomenama? zašto nisi ostala tu, na ovom svijetu, sa mnom i s našim uspomenama, da ih se zajedno sjećamo.
svi misle da smo bile tako udaljene a od prvog dana smo se zbližile i nikad se nismo udaljile. jesu naši razgovori, ali znaš isama da sam ti po glasu znala kakva je situacija. gdje god bila, kad god bila, znala sam.
tek sad vidim koliko smo toga prošle.
čitala sam stare mejlove, u svakom si mi napisala da me voliš i to jako jako. zašto nisi tu da mi sad to kažeš? zašto ja to tebi nisam rekla?
fališ mi, i to jako.
navečer, kad svi zaspu, tad sam sama s uspomenama, s pjesmama, s pismima, sa svim našim. tako te želim nazvati i reći "ej tako te volim! ajmo probat ponovo, iskreno, da bude kao na početku"
niti ne znam tvoj najveći, u biti jedini problem. zašto si mi se bojala reći? sad ne znam da li da kopam po prošlosti ili da ju ostavim da spava. i tebe stalno zamišljam kako spavaš, onako prelijepa i prekrasna.
slušam našu pjesmu.
nisam ni znala koliko ti je stalo do mene. da jesam, trudila bih se više. i nakon 7 godina ostala sam najbolja u mobu. i danas sam shvatila da ti je moje ime bio passwprd.
gledam našu sliku gdje smo zagrljene i osjetim aj trenutak i tako je lijep i ne želim natrag u stvarnost.

volim tvoje zelene okice i divna usta (marijica bi rekla"meka"=)), kosu, svaki pirs, svaki prsten.. sve te to činilo jedinstvenom... my unique S. i tvoji grijači i sve to i onaj čuperak i ljubičasta kosa... volim tvoj optimizam i vječni osmijeh.
imam osjećaj da ti nisam dala dovoljno pažnje i strpljenja a to si tražila.
i neću nikad nikom dati da kaže nešto krivo protiv tebe, uostalom, nema nitko niti zašto to reći.
uveseljavala si nas sve, nitko te se ne može sjetiti kao tužne i neraspoložene. i tko će sada biti kuma mojoj djeci?
tako je valjda moralo biti. to me trenutn može utješiti, ali opet, ZAŠTO je baš tako moralo biti???? Zašto kad te previše ljudi ovdje voljelo. Sve nas boli, jako nas boli. a bolit će još jače. s vremenom. bolit će zauvijek.


hvala ti srećo moja za sve. za svaku minutu koju me nisi pustila da spavam kraj tebe, za svaki živac koji si mi potrošila. za svaki osmijeh koji si mi izmamila na lice i za svaki osmijeh koji si mi poklonila. hvala ti i za našu svađu, jer j...š prijateljstvo bez svađe. hvala ti za svaku pjesmu, za svaki stih, hvala ti na tvojo maturalnoj. hvala ti na svakom poklonu, na svakoj cugi. hvala ti na svakom zarljaju i pusi, hvala ti na svakom"volim te" i "fališ mi". hvala ti na svakom "ovo je moja najbolja prijateljica". hvala ti na svemu, anđele moj. nadam se da me čuvaš. i ja sam se trudila tebe ali nisam uspjela i oprosti mi.

Hvala ti najdraža moja S, jer si bila dio mog života.
uljepšala si ga.

Ako itko ovo ikad bude čitao, ovdje mi ne trebju komentari, ovo je napisano iz vlastite satisfakcije. možda i eogizma. tako da mi bude lakše.
i nije.
ustvari, sad se osjećam opravdano jer sam upravo cijeloj državi rekla koliko ju volim.
ali ako itko ovo bude čitao.. nazovite sve svoje drage
ne budite nikad s nikim posvađani zauvijek, pogotovo ako ste dugo nešto gradili
pokušajte ispraviti kad krene krivo
i budite iskreni, iskreni, iskreni. uvijek si govorite ono što vas muči. budite dosadni, nema veze. pravi ljudi uvijek će vas slušati.
zahvalite im jer su tu uz vas, recite im da ih volite, iako može niste previše emotivni.


Mama, tata, osigurali ste mi predivan život, koliko god ste to mogli. dobro ste me odgojili i hvala vam zauvijek na svemu. volim vas jako, ne bih mogla bez vas, ne bi postigla sve što jesam, ne bi bila nikakva osoba.HVALA I VOLIM VAS

ljubavi, prošli smo toliko toga, i nikad se nismo slomili zbog naše ljubavi. i dok traje naša ljubav nikad se nećemo slomiti. nadam se zauvijek. hvala ti jer si me trpio i shvaćao kad nitko nije i jer si oduvijek i zauvijek tu za mene. HVALA TI I VOLIM TE.

Marijice moja, naučila si me puno lijepih stvari, najvažnija je iskrenost. ne bojim ti se ništa reći i nemam tajni pred tobom. život bi mi bio prazan bez tvog udjela u njemu. kao sestra si mi, a tvoja obitelj moja je zamjenska =). s tobom se osjećam opušteno od prvog dana i značiš mi puno, previše u životu i nemam pojma šta bi bez tebe. čuvaj mi se. HVALA TI NA SVEMU I VOLIM TE.

Moji rođaci, mala vještice, frizerko, biiiiiiina, cimerice, ingrid... teta mare.... volim vas....

adamasovko i zmaju... misllim da je ovo početak nečeg divnog...

S.........sve bi dala da te zagrlim i poljubim jer ovo sve tako boli, prejako boli. praznina je prevelika.
srećo moja nikad te neću zaboraviti. .
volim te oduvijek i zauvijek.

always and forever


....najbolja.....to the moon and back...

- 01:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.05.2005.

ehej svim moim vjernim fanovima čitačima.
ja sad trenutno pišem zadaću iz njemačkog.
na koi način?
tražim je na netu.
o čemu je zadaća?
o njemčkoj
šta ja to imam za svou zadaću?
opisat putovanje na njemačkom
afkors, ne bi to bio bed, ali ta fakin azdaća mora bit na njemačkom. super.
prošli utorak prie njemačkog sam htjela dokazat svoim grobarima u razredu kako ja njemački nemam baš blage i onda sam rekla da ja znam samo reći "ich habe ana". i ono, svi gleaju u mene onak bliedo da blieđe ne mere i pitaju zašto ja imam anu i kako mislim ja imam anu.
ha ha ha. a kužite, htjedoh reći, ich heisse ana. ha ha. baš sam ispala pametno šiškasto plavo stvorenje.
i tako ja sad na netu textove o njemačkoj tražim na engleskom. grejt
i tu upravo na brdu na koem ja obitavam sieva... stvarno da li ta kiša mislim možda ikako prestat padat????!!!!!!!!!!!!! polovica fakin PETOG MJESECA JE a ona i dalje PADA.
inače, ja živim na selu. to je baš onako super, seoski život, krave i ovce i to.
mislim nie ni to tako loše, us ubotu sam svoe predivno bielo tielo izložila očima javnosti alli jedine oči javnosti koe su me doživile bile su ovce i krave i koze tako te životinjice.
super je i kad idem ujutro u školu po svom brdu (BRDU, BLU, B R D U!!!!!) koe ima kosinu na 900 ptenciju i onajko u pola osam ujutro se razbudim preskačući ostatke iz analih otvora tih divnih mi stvorova. to mi je nešto stvarno krasno.
i onda dođem na busnu i slušam intelaktualne razgovore moih vršnjakinja, lokalnih seoskih stanovnica ( da se razumiemo, ja sam diete grada i nesretne okolnosti- moi starci- su me tu teleportirali), donosim priepise razgovora s prievodom

" a ja sam se tako u subotu napila da su mi se svi smiali ionda je XY reko da sam ja piana ha ha aha"
onda ove druge dvie
"ha ha ha da baš si bila piana, i ja isto. ja sam prvo pila s nekim e hahahah"
ha ha aha baš smo kul.
najbolje od svega, ha ha ha, glupače jedne blesave, ja sam vas vidjela kad ste u deset navečer upale u kafić u koem ste mislili da nema nikog i naručile ČAJ!!!!!! sve tri!!!!!!!!!
ha ha ha
selo moe malo
baj bejbis baj

- 21:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.05.2005.

dobri den
ja trenutno sjedijm na terasi i hladno mi je al bitno da sam u topiću jer sad idemo na roštilj (me, my parents & grandma kod još nelkih puno ljudi... wow) i ja sam liepo zabriala da ću konačno dobit malo boje na svom tielu. ali ništ od toga jer je opet počeo puhat fakin vjetar.
inače, dobila sam iz dubaia, tamlo jnegdje nešt iz budističkih hramova za smirenje ono šta se stavi na vjetar pa te smiri jer puše. e pa k... te smiri. moi živci su i dalje živčani.
moram pisat nekakav referat o kini iz zemljopisa i onda ćemo sutra pisat prvih 15 minuta sata ispit o kini. nemaju mjejsta više di upsiivat testove pa ih ne napišu jejr je čas posla naučit sve o gospodarstvu kulturi jeziku poljoprivredi i SVEMU o fakin kinezima!!!!!! al nisu oni krivi.
ma neću vam pisat o školi.

e da , moa kolegica džana (minicopper.blog.hr) me podsjetila na jednu važnu činjenicu gubljenja majice. i tako sam ja mislila da je moa majica netragom nestala još na govorničkoj na rabu, a baš volim tu majicu.. i iako sam je večć prežalila i sve, moja majčica ju nađe u njihovoj sobi!!!!!=)
e da a na petak 13 moem je ocu pao mobitell u bunar( da, nemamo vode još u ovoi selendari) i onda seon spuštao po njega, jer sam vam večć objasnila stajalište moje majke o zračenju.. i onda je susjjeda držala nekakvu žarulju, ja starog na ljestvama i bilo je to jedno ugodno druženje. on cieli dan nie ništapričo od živčanoze al se smirio. kupio novi mob, a tai isti dan stari je proradio.. no comment,
iem ja na roštilj,.
pzdr

- 12:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.05.2005.

hav du ju du?
e baš sam ponosna i sretna i zadovoljna jer sam sama prokužila nešt sitno onai html kod! unatoč tome jer sam plava i imam šiške. e...
sutra idem u rieku kod doktora i naravno da me strah jer me uviek strah svih tih ljudi u bielim kutama, bilo da su bzzzzubari il doktori il.. ne znam, mesari=)
kažu da imam astmu!!
e to mi je još falilo, inače pokupim valjda sve moguće bolesti koe postoje na kugli zemaljskoj i marsovskoj i svim kuglama ovog svieta!!! imala sam i ŠARLAH.
i kaže to me neki doktorica i ja ju pitam liepo a šta je to a ona meni " a od toga ti je Strauss umro". e SUPER! baš ono.. do jaja.
jojj trebam više pročitat onu fakin u registraturi i načit napamet mojsija jer imam profesoricu koa se brie na to učenje napamet!
baš sam se htjela danas sunčati ali kad mi je moa mama počela o tome kakosu ozonske rupe toliko velike da će uskoro valjda i Zemlju progutat i onda ću ja zbog tog jakog sunca i njegovih glupih zrajka dobit rak na raku.AKo se budem sunačala sat vremena.
Ali ona ne kuži da imam ten boje kravljeg sira!!! boju sniega, zida.. ma ne znam.. uglavnom, bielu boju. Za one koi nisu skužili moe usporedbe.
Osim toga, trenutno u svojoj sobici 2 sa 1 imam tv, mobitel, punjač za batreie, kompjuter i laptop tak da sam ozračena već na petu potenciu.
danas sam vadila krv u 7 ujutro i dođem ja u 10 do 7, kako bi šta prie bila gotova, ALI je ispred mene bilo 9 penzića koima se žuri ne znam kamo pa se ko u reklami za lays bacaju jedan ispred drugog i ne puštaju mene mladu ispred.
Uglavnom, izvadili mi pola hektolitra krvi i pitau me jel mi dobro «da, nie mi bilo bolje još od kad sam izašla iz mamine utrobe. NE; nie mi dobro!!!!»
I odem si ja kupit nešto za pojest, ali nisam stigla i do drugog sata sam gledala to pecivo punjeno čokoladom i cieli hrvatski sam cekala da zvoni da ga više i pojedem i uzemem ga ja u ruku kad odjednom, vidim ja svog frenda kako onako lagano.. prazni sadržaj svog želuca koi je, naravno, zbog prvog maja bio napunjen vinom, pivom, tekilom i ne znam čim ne. I moe je pecivo umjesto u moa usta palo u prvi koš.
A ja sam inače jako gadljiva i onda kako bi nečie riganje ispred mene moglo djelovati na mene osim cjelodnevnim gladovanjem..
Još ja onako pametno kažem njemu «e, V he he nešto si prosuo sad ćeš čistit, imaš još te kole?» jer sam mislila da je prosuo kolu, jer mi je bio okrenut leđima a ono on se okrene i super. E super.
I sad me glava boli od gladi.
I moram sve ono učit.
I joj! Glupa škola.
pozdraF

- 19:40 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 30.04.2005.


digla sam se ja jutros liepo nabriana i dobro raspoložena al onda me dotični g. Blu jako jako naživcirao pa mi se dobar dan sad pretvorio u prilično ne dobar.
sad bi se trebala spremat za neki rođendan na koi mi se uopće ne ide.....
e da! plavi safire, koi datum? ja sam deveti...baš mi je drago da me netko čita i dieli moju horoskopsku sreću...
baš sam danas razmišljala, starci su mi otišli na sprovod i mama mi je bila luda jer nisu dali osmrtnicu. meni nie jasnol, šta će čovjeku koi umre osmrtnica ili cvieće na robu? To sam razmišljanje pokupila iz Sallingerovog lovca u žitu...
ustvari uopćemi se ne da sad filozofirat neg oću reć to ljudima kad umru ništa ne pomaže, trebaš im bit dobar i reć im da su oni dobri dok za to imaš priliku!
he he kupila sam si grudnjak, ima više spužve u sebi nego sve školske spužve u hrvatskoj al bar mi sise izgledaj malo veće.tak da nemam više veličinu -21 nego -16
i neka mi netko pliz bude tako dobar i neka mi POKUŠA objasnit stavljanje slike jer ja to uopće ne kapim iako mi je moe sunce od moe najbolje to pokušalo objasnit.
ništ...idem se valjd ja spremit. ajd pzdr tu evrivan.

- 17:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #

jooj...
citam ja tak blogove od moje drage mi kolegice jane (a.k.a. siskasta, ali sa kvačicama, tj šiškasta) i baš joj hoću nešto reć kad me ono traži korisničko ime itd i onda sam se odlučila i ja blogirat i ne ide mi u glavu kome bi moglo biti zanimljivo to šta pišem al whatever...
I nie bilo dosta šta me naživcirala tema lanaca o kojoj ću vam pisati, nego nisam mogla naći pravo korisničko ime.
probam gemini, jer sam blizanac u horoskopu, i to onaj pravi.. najbolji=), ali je to ime zauzeto, pa lady jer obožavam modja i lady.. opet zauzeto...upišem ja jaguara jer mi je to valjda najsvetija pjesma kou sam ikad čula, savrshenstvo nad savrshenstvima, i rolanda treba proglasit ne svetim nego ga odmah i proglasit bogom ali ges vat- ZAUZETO!!!
I tako sam ispala neka opasna mačka, jaguarova lejdi=).... pozdr mom jedinom bluu=)
Kad sam se konačno upisala, ostala sam bez texta a to je stvarno j... rijetkost, ali eto..shit happens..
i razmišljam ja sat vremena o čemu da pišem i odem provjerit mejl očekujući da će mi nešto pametno udariti u mozak, kad ono OPET još jedan mejl od onih lanaca sreće.. Znate ono, pošalji ovo u roku 5 nanostotinki na 890 adresa i ispunit će ti se sve o čemu sanjaš/osoba kou voliš će ti se istog trenutka spustig kroz dimnjak i ta sranja.
mislim da ja sve to šaljem, doživjela bi infartkt od sve te silne sreće pa sam odustala. Osim toga, nikad me nie nazvao nitko koga sam poželjela da me nazove (valjda je colin farel izgubio moj broj)...
ipak, nie mi jasno. Uviek mi iste osobe šalju te fakin lance sreće i obavezno u što većim količinama (ne znam, valjda me tako jako vole pa žele da sam sretna???!).A možda su toliko očajne u iščekivanju svog princa na bielom konju da bi valjda i žabu poljubile??!
Ali naravno, nie ni to sve. počeli su i sesemesovima. i one svakave bubmare, leptiri, sobovi, cieli zoloski vrtovi!!!!!
I onda kao ja trebam biti sretna jer me se netko sjetio, a iznad vidim da je isti mejl poslan na još 100 adresa...
uopće ne znam više šta da pišem kad ništa pametno ne izlazi iz mene.. al bar sam si smirila ziFce koi su podivljali na te mejlove..
laku noc

- 00:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #